Mens Nobilis Regnum Possidet

četvrtak, 24.07.2008.

Mali slikovni prilog koncerta Dine Merlina

Ispalo je da sam vise slikao koncert nego ga slusao...ostao mi je duzan stare dobre hitove. Ove nove nesto i ne znam bas, a vala me i ne interesuju...Dinu Merlina vezem za za svoje djetinjstvo pa neka tako i ostane:)

evo malo slika pa nadam se da ce vam se svidjeti

subota, 15.12.2007.

Bjerim

Zove se Bjerim i ima 11 godina, mada po njegovom uzrastu ne bi mu dao vise od 8. Malen, crn, garav, sa velikim ocima i njeznim osmijehom. Sreli smo ga ispred jednog poznatog sarajevskog kluba oko 3 ujutro, pomalo dozirani sa par pica. Bjerim je prisao i pitao da li imamo da mu damo pola marke. Naviknuti vec na svakodnevnu pojavu prosjaka htjedosmo mu reci da nema nista i da produzi kao sto najcesce uradimo, ali ovaj nam je privukao paznju da nismo uradili to sto obicno uradimo. Cinjenicom da je stidljivo prisao i cinjenicom da srecemo dijete samo u 3 ujutro da hoda i luta proseci nismo uradili sto inace uradimo. Pitali smo ga za ime i sto mu treba pola marke. Kaze da zaradjuje za porodicu, a da mu zadnji autobus nije htio stati kako bi se vratio kuci. Pitali smo ga gdje mu je kuca, rekao je u Zabrdju. Iskreno ni jedan ni drugi nismo imali blage veze gdje je Zabrdje, pa smo ga pitali gdje mu to dodje. Naglasak mu je bio cudan, romski, ali ne od nasih lokalnih Roma. Objasnio nam je da je to negdje kod Vize. Pogledali smo ga zacudjeno i pitali pa kako se misli vratiti kuci i zna li on gdje je Viza. Rekao je pjeske i da nije prvi put da ostane do sabaha na ulici. Krenuli smo prema autu koji je bio blizu parkiran, a on je hodao za nama, ne trazeci vise onih pola marke, vec samo pricajuci nam svoju pricu. Pitali smo ga je li gladan, samo je klimnuo glavom, i onda smo odlucili da ga povezemo sa nama do jedne sarajevske pizzerie koja radi non-stop, gdje smo i mi sami vec naumili da nesto prezalogajimo. Usao je u auto i primijetili smo da ga je odusevila sama cinjenica da se vozi u autu, ali na jedan vrlo skroman nacin, ne pokazujuci svoju odusevljenost. Pitao sam ga odakle je i s kim zivi. Odgovorio je sa zadnjeg sjedista da je izbjeglica sa Kosova, a zivi sa ocem, dva brata, i sestrom i da mu je majka nedavno umrla. Sam je nastavio i rekao onda da mu je otac tesko bolestan. Brzo smo dosli do pizzerie, parkirali, izasli i usli unutra, uzimajuci tri komada pizze. Bjerim je bio nizi od samog stola i jeo je prakticno dignutih ruku. Kazem jeo, mada je uzeo samo tri zalogaja i rekao da ne moze vise. U normalnim okolnostima bi pomislio da je sit i da ne moze vise jesti, ali ocito je bilo nesto drugo u pitanju. Ono sto mi je upalo od samog pocetka susreta sa Bjerimom je to sto je stalno kroz pricu naglasavao, spontano, kako bi zelio da ide u skolu. Danas kada vecina njegovih vrsnjaka mrzi skolu, taj mali beskucnik je silno zelio da ide u skolu. U povratku smo ga pitali kako misli nazad kuci, on je samo slegnuo ramenima i sutio. Pogledao sam ovog svog i skontali smo da mene prvo odbaci kuci, a onda njega odveze tamo gdje vec zivi. Dosli smo do mene i ja sam se pozdravio sa Bjerimom i drugom. Penjujuci se uz stepenice razmisljao sam o njemu i njegovoj situaciji koju nam je ispricao na nacin kao da sam pricao sa nekim ko ima u najmanju ruku 30 godina, a ne 11 kao sto nam je rekao.

Dan Drugi:

Sutradan sam dosao na posao i zazvonio mi je telefon. Zove me ovaj moj i prica mi da je odveo Bjerima tamo gdje zivi sinoc. Rekao mi je da je, usput, sa njim jos pricao i kako je mali imao samo jednu zelju, da ide u skolu. Rekao mi je da je kuca, gdje ga je dovezao, negdje u pizdi materinoj i da ponajmanje lici na kucu, i da je parkirao negdje sa strane, a Bjerim se zahvalio, istrcao iz auta i nestao u mraku. Takodje mi je rekao, kako je dao Bjerimu svoj broj mobitela da mu se javi. Obecao mu je da cemo mu doci da vidimo mozemo li sta uciniti za njega. Pricali smo malo o njemu, komentarisuci sta ustvari mi mozemo uopste uciniti za nekoga kao sto je Bjerim i odlucili da malo ispitamo cijelu situaciju.

Dan Treci:

Zove me ovaj moj i kaze: Pogodi ko me zvao. Iskreno receno, nisam imao blage veze ko bi ga mogao zvati. Pomislio sam da je u pitanju njegova djevojka s kojom je posvadjan (privremeno po zna koji put) ili neka potencijalna/stara shema. Rekoh nemam blage veze. Kaze on Bjerim. Cuj reko Bjerim, pa sta kaze Bjerim. Zove da vidi hocemol' mu dolaziti i pomoci da ide u skolu. Malo sam bio iznenadjen ovim razvojem situacije moram biti iskren, jer sam mislio da ce sve ostati na onoj noci. Pa reko', sta si rekao Bjerimu? Kaze on, rekao sam da cemo mu doci sutra. Reko' hajde dobro ako si mu rekao tako. Rece mi da je pricao i sa njegovim ocem, koji mu je rekao da su izbjeglice sa Kosova, Romi, i da su donedavno bili u azilantskom kampu u Rakovici odakle su ih prije dva mjeseca izbacili.

Dan Cetvrti (Juce-Sinoc):

Cuo sam se sa onim svojim za odlazak kod Bjerima. Naletio sam s posla po njega na posao i skupa otisli s autom. Noc je vec bila pala i prilicno je bilo zahladnilo. Dosli smo dole i parkirali pored ulice. Bjerim se pojavio sa osmijehom radostan sto smo ipak dosli i odrzali obecanje. Krenuli smo prema „kuci“ i usli unutra. Zadah vlage se osjetio odmah s vrata kada smo usli. Vrata ustvari nije ni bilo, a ni prozora vec samo neki pokidani najlon. Cijela kuca je ustvari bila jedna rusevina. Usli smo unutra i iz tame sobicka velicine 3x3 provirila su nasmijana lica koja su nam pozeljela dobrodoslicu. U sobi je gorjela samo jedna svijeca, a na podu su bile neke deke na kojim su spavali poredani jedno pored drugog. Osim jedne male svijece nista vise nije bilo u sobi. Ni vode, ni struje, ni peci, ni wc-a. Ama bas nista. Nije mi bilo dobro nikako u tim trenucima kada sam vidio cijelu situaciju na licu mjesta i uslove u kojima njih petoro zivi. Prosla mi je samo jedna misao kroz glavu, zima je, hladno je, a ovi ljudi spavaju sa najlonom na prozoru u vlaznoj prostoriji bez icega. Bjerimov otac, cije ime nisam upamtio, jer ne pamtim imena na prvu, nam je ispricao ukratko svoju zivotnu pricu. Pricao ju je kao da je sve to normalno i kao da sve tako mora da bude. Cinio mi se pomiren sa sudbinom kakva jeste. Rekao nam je, pokazujuci azilantsku knjizicu koja je istekla prije nekoliko dana i koju ne zele da im produze, da su do prije dva mjeseca bili u kampu u Rakovici i kako ih je direktor tog kampa istjerao sve jer je Bjerim pravio probleme i lutao i kasno se vracao. Mislio sam, sta to treba uraditi dijete od 11 godina da istjeras cijelu porodicu na ulicu pred dolazecu zimu. Otac je pohvalio cerku kako je ona njihov uzor i da je ona isla u skolu u sesti razred, ali da vise ne ide otkad su ih istjerali iz kampa.Curica je sve vrijeme stajala pozadi i nije progovorila nijednu rijec i u tim trenucima kada ju je otac hvalio za skolu, uhvatio sam u njenom pogledu trenutak i dragosti i stida. Pitao sam ih da li bi se oni voljeli ponovo vratiti u kamp, svi uglas su rekli kako bi to bilo najbolje, ali da im sef kampa ne da. Rekli su da pored Rakovice ima jos neki kamp u Mostaru i kako im je svejedno u kojem ce biti samo da ne budu tu gdje jesu. Pogledao sam ovog svog i rekao im da moramo da idemo i da cemo se raspitati o njihovoj situaciji i pokusati pomoci. Pozdravili su nas srdacno i zahvalili se sto smo dosli. Bjerim nas je ispratio i rekao da bi volio da ide u skolu sa svojim vrsnjacima.

Usli smo u auto i rekli „u picku materinu“ sta je ono i gdje ljudi zive. Vracajuci se sutili smo i prekidoh sutnju rekavsi mu da svrati do Vize. Izasao sam i kupio Super Oglase. Pitao me sta sad hoces. Rek'o sjedi i cekaj me. Vratio sam se i rekao da je ono uzas i da je njima potrebna pec ili sporet da se ne smrznu i to podhitno. Otvorili smo novine i nasli oglas da neko prodaje sporet na drva za 50KM. Okrenuo je broj i rekao de ti pricaj. Javila se neka zena koju nisam bas najbolje razumio. Mucala je. Konverzacija je malo bila usporena. Rekla je da je u Sokolovic koloniji i da mozemo pogledati odmah sporet. Rekao sam joj da dolazimo za 15 min i da cu je jos zvati da mi da upute kako tacno da dodjemo do kuce. Konacno smo dosli pred kucu, zena nas je cekala. Pocela je odmah da kuka kako joj je tesko i kako ju je muka natjerala da prodaje stvari. Rekli smo joj: gospodjo necete vjerovati gdje smo i odakle dolazimo i sto kupujemo sporet. Kada smo ispricali, rekla je samo: hajde hvala Bogu da ima neko gori i od mene. Rece nam mucajuci gospodja srednjih godina kako nema nikoga da joj pomogne, ni muza. Pitao sam je imal ko ovdje u komsiluku, prekinula me i rekla: ma kakav komsiluk nema ovdje niko da valja za nju..nastavio sam smijuci se...reko imal ko ovdje u komsiluku sa nekim kombijem da preveze ovaj sporet. A to, rece, ma nema nema smijuci se. Utrpali smo sporet nekako u auto, platio zeni sporet i usput mi je ovaj moj jebo sve po spisku sto ce mu se ujebati auto i kako nismo normalni sta radimo. Rek'o sam: de ne seri, vozi polako prema Bjerimu. Usput smo stali kod pekare. Usao sam u pekaru okruzen kinezima, i kupio za cenera neke gluposti da im odnesemo.

Dosli smo dole do „kuce“ i dozvali Bjerima koji je istrcao sa osmijehom. Rekli smo hajde ovamo da istovarite nesto. Otac Bjerimov rece kako su vec bili legli da spavaju. Kad su vidjeli sporet, cudom se nisu mogli nacuditi k'o da smo im donijeli avion. Timskim radom su ga iznijeli za cas posla i unijeli u kucu. Curici sam dao kesu iz pekare i ona se tiho zahvalila pognute glave sa skromnim osmijehom. Opet mi je prosla misao kroz glavu u kakvim uslovima zivi jedna porodica, a pogotovo zensko dijete. Rekli smo im da smo da smo to donijeli privremeno dok ne vidimo sta se moze uraditi za njih i zaprijetili da im slucajno ne padne na pamet da prodaju sporet i da cemo doci za par dana da provjerimo je li sporet tu. Pozdravili smo ih ponovo i krenuli kucama. Bjerim je samo rekao...vidite mi ono za skolu.

Dan peti:

...

ponedjeljak, 12.03.2007.

Politicka govna Bosne i Hercegovine

Afektivni text bosanskog furumasha u pogledu politicke i post-presudovne situacije koja vlada izmedju zrtava i krvnika.


http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?t=34644
Autor: Nokia6170


Za Milana Jelica

Glupost bosnjackih i srpskih politicara i predstavnika vlasti, te polupismenih novinara koji promovisu i tolerisu njihov diletantizam, se ogleda u sljedecem:

Zloupotrebljavanje i politikantsko tumacenje presude Medjunarodnog suda pravde dostize svoj vrhunac u najgorem mogucem eurofijskom obliku, zasnovanom na nepoznavanju osnovnih elemenata prava, kako domaceg, tako i medjunarodnog.

Tuzno je da glas razuma i logike ne moze da nadjaca jezik mrznje i huskacke politike.

Uglavnom gospodine Jelicu...doktore, sta vec...treba da imate na umu slijedece stvari umjesto da obmanjujete naivni narod Bosne i Hercegovine, odnosno Republike Srpske u konkretnom slucaju, kojem je ubijena potreba imanja vlastitog misljenja, a nametnuta potreba pripadanja kolektivitetu.

1. Niko i nigdje nije rekao da su Srbi zlocinacki i genocidan narod, niti je iko govorio o kolektivnoj odgovornosti bilo kojeg naroda, koju politicari iz RS-a toliko pokusavaju da nametnu kao osnovnu tezu-ideju vodilju bosnjackih i hrvatskih politicara.

Gospodine Jelicu...odgovornost za pocinjene zlocine u Bosni i Hercegovini snose konkretno pojedinci i sistem, a ne narod. Dakle u gotovo u svim presudama, kako Haskog tribunala, tako i sada Medjunarodnog suda pravde, imenovana su, imenom i prezimenom, lica odgovorna za ratne zlocine, teska krsenja humanitarnog prava (zenevskih konvencija) i prava rata. Lica osudjena za takva djela su najvisi vojni i politicki cinovnici Republike Srpske. Presudama je utvrdjena i individualna i sistemska odgovornost tadasnje i vojne i politcke vlasti Republike Srpske ciji je pravni sljednik danasnja Republika Srpska.

Zlocini se cinjeni individualno u ime sistema po nalogu najvisih predstavnika tadasnje vlasti Republike Srpske. Zlocine nije cinio narod, vec individualci koji su predstavljali sredstvo tadasnje politike. Nema potrebe da narod kao kolektivitet snosi odgovornost pojedinaca i sistema.

Primjera radi, niko nikada nije rekao da su Nijemci genocidan ili zlocinacki narod, ali jeste receno da je sistem na cijem je celu bio Hitler bio i genocidan i zlocinacki i da su pojedinci koji realizirali ideje i planove tog sistema zlocinci.

Pravno sumirajuci dosadasnje presude Medjunarodnog krivicnog tribunala i presudu Medjunarodnog suda pravde...definicija Republike Srpske je slijedeca:

Udruzeni zlocinacki poduhvat (presuda Krajisnik), nastao drzavnim udarom na medjunarodno priznatu drzavu pomocu paravojne modifikovane formacije JNA, Vojske Republike Srpske, realizovan planskim etnickim ciscenjem, ubijanjima, silovanjima, mucenjima neduznih civila i ostalih protivpravnim djelima domaceg i medjunarodnog prava (presude Medjunarodnog krivicnog tribunala), te izmedju ostalog i genocidom, kao zlocinom nad svim zlocinama (presuda Medjunarodnog suda pravde).

2. Druga stvar gospodine Jelicu se tice pojma agresije, koji bosnjacki politicari toliko vole isticati, a sprski politicari toliko snazno i slavodobitno negirati, pogotovo nakon zadnje presude Medjunarodnog suda pravde, navodeci da je presudom potvrdjeno da agresije nije bilo. To je notorna laz gospodine Jelicu, jer se o agresiji nije ni odlucivalo.

Grijese i bosnjacki i srpski politicari. A u cemu grijese? Pa grijese, jer nemaju pojma o medjunarodom pravu. Grijese, jer se busaju svojim neznanjem javno i sto naivnom narodu bacaju prasinu u oci.

Zasto glupi i bosnjacki i sprski politicari toliko istrajavaju na terminu agresija? Pojam agresije nije zahvalan pravni termin. Zasto nije? Pa vrlo jednostavno, jer pravno jos nije kodificiran. Sta to znaci? Pa to znaci da je definicija agresije po prvi put usvojena Rezolucijom Genaralne skupstine UN 1974. godine. Ali najbitnija stvar je sto rezolucije Generalne skupstine UN-a nisu pravno obavezujuce. I sada imamo situaciju da agresija nije pravno kodifikovana niti kroz jednu Konvenciju, a znamo da Medjunarodni sud pravde primjenjuje i utvrdjuje krsenja Konvencija, a ne rezolucija generalne skupstine UN-a...jer on nema statutarnu nadleznost za takve rezolucije. I kako su onda glupi i naivni politicari uopste mogli ocekivati od Medjunarodnog suda pravde da utvrdi da je Srbija izvrsila agresiju na Bosnu i Hercegovinu? Nikako, pa bas zato i iz tih razloga taj sud i nije nikada rekao da je Srbija izvrsila agresiju na Bosnu i Hercegovinu.

Problem bosnjackih politicara je sto, negiranje gradjanskog karaktera rata, namecu postojanjem agresije. Potpuno pogresan pristup i vrlo glup. Ne mora terminolosko nepotvrdjivanje agresije od strane Medjunarodnog suda pravde znaciti istovremeno da je u Bosni i Hercegovini bio samo i iskljucivo gradjanski rat, kao sto to stalno isticu srpski politicari iz RS-a. To je strasno glupo, naivno i pravno neutemeljeno.

U pogledu rata gospodine Jelicu stvar je vrlo jasna: U Bosni i Hercegovini nije iskljucivo vodjen samo gradjanski rat kako vi isticete. Gradjanski i nikakav drugi. Gospodine Jelicu u Bosni i Hercegovini je vodjen rat-sukob i sa unutrasnjim i medjunarodnim karakterom. Nikako samo gradjanski i nikako samo medjunarodni. Vec i jedno i drugo, ali kumulativno, a ne odvojeno.

Zasto je rat u BiH imao i medjunarodni karakter? Zato sto:

1. Presudom Medjunarodnog suda pravde je jasno i precizno potvrdjeno ucesce zvanicnih jedinica vojske Savezne republike Jugoslavije, zajedno sa vojskom bosanskih Srba, u vojnim operacijama na teritoriji Bosne i Hercegovine, a da to prisustvo nije bilo odbreno od strane medjunarodno priznate vlasti u Sarajevu.

2. Presudama Medjunarodnog krivicnog tribunala protiv hrvatskog vojno-politickog vrha Herceg-Bosne potvrdjeno je prisustvo jedinica zvanicne Hrvatske vojske na teritoriji Bosne i Hercegovine i medjunarodni karakter rata u Bosni i Hercegovini.

3. i ako ova dva prethodna argumenta gospodine Jelicu negirate, onda definitivno ne mozete negirate vojne akcije NATO snaga na teritoriji Bosne i Hercegovine...akcije Medjunarodnih vojnih snaga, koje definitivno daju ratu u Bosni i Hercegovini karakter i medjunarodnog.

Zato gospodine Jelicu prihvatite cinjenicu da je pravno dokazano da u Bosni i Hercegovini vodjen rat sa unutrasnjim i medjunarodnim karakterom, a ne samo gradjanski...te cinjenicu da je Republika Srpska sistemski radila zlocine...a nemojte lagati vlastiti narod da im se namece kolektivna odgovornost za zlocine, jer to nije istina.

Zlocini Republike Srpske kao sistema (para drzavne tvorevine- entiteta u tom periodu) i pojedinaca koji su djelovali u njeno ime, nisu zlocini svih Srba niti ce to ikada biti.

Gospodine Jelicu , vi jeftinim politickim trikovima trazite alibi u svom vlastitom narodu kojem vi licno, sami, svjesno i namjerno pripisujete epitet i zlocinacki i genocidni. Niko drugo to ne radi no vi sami gospodine Jelicu sa svojim izjavama i stavovima koje promovisete.

Gospodine Jelicu, krenite stopama mudrih i zrelih njemackih politicara nakon drugog svjetskog rata kada su se i formalno i sustinksi distancirali javno od Hitlerovog rezima i njegovih ideja osudjujuci sve tekovine tog sistema, a ne samo zlocina koje su pojedinci cinili u svoje ime ili ime tog sistema. Samo tada cete imati legitimno pravo da kazete da srbi nisu zlocinacki i genocidan narod.

I jedna za kraj latinska izreka koja cini osnov prava kao nauke, jos od rimskog doba i na kojem je zasnovano moderno pravo:

QUOD INITIO VITIOSUM EST, NON POTEST TRACTU TEMPORIS CONVALESCERE.

S obzirom da imate titulu doktora nauka, ne vjerujem da ce vam prevod sa latinskog na srpski predstavljati problem.

četvrtak, 28.09.2006.

ŠARENA REVOLUCIJA U SARAJEVU

Terorizam danas na djelu i u Bosni i Hercegovini

Za sada niko nije preuzeo odgovornost za ovaj obojeni teroristicki napad na Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Drzavna hemijska sluzba je odmah izasla na djelo i visokosofisticiranim anti-teroristickim izbjeljivacem pocela sa sanacijom unistene imovine, cim bi sprijecili daljnje i nesagledive posljedice tog mukog teroristickog napada za cijom pociniocima jos uvijek traga Hemijska policija. Takodje, Vlada Bosne i Hercegovine je aktivirala u ovaj slucaj i elitne jedinice sluzbe za deratizaciju u traganju za pociniocima.

Clanovi Predsjednistva Bosne i Hercegovine su izrazili zgrazavanje izborom boja koristenih u ovom podmuklom obojenom teroristickom napadu, pozivajuci gradjane na mir i toleranciju.

Predstavnici medjunarodne zajednice su istakli da se ovakvo sto jos nije vidjelo u ostalim dijelovima svijeta, nadajuci se da se ovaj teroristicki cin nece ponoviti i zahvatiti ostale dijelove Evrope. Vidno uzrujani ovakvim razvojem dogadjaja, ambasade pojedinih drzava u Sarajevu su odlucile obustaviti rad do daljnjeg i najavili evakuaciju svog osoblja iz Sarajeva. Takodje, poslale su upozorenje svojim gradjanima koji su namjeravali putovati za Sarajevo da obavezno ponesu, kao mjeru predostroznosti, par izbjeljivaca i kabash sapuna.

28.09.2006. u 11:25 • 6 Komentara • Print • #

srijeda, 16.08.2006.

Drveni horoskop

Sa kog drveta si pao? Pronadji tvoj rodjendan i tvoje drvo. Ovo je prilicno zanimljivo i prilicno tacno. Potice od starog verovanja u keltskoj mitologiji.
Jan 01 - Jan 11 - Jelka
Jan 12 - Jan 24 - Brest
Jan 25 - Feb 03 - Platan
Feb 04 - Feb 08 - Topola
Feb 09 - Feb 18 - Smreka
Feb 19 - Feb 28 - Bor
Mar 01 - Mar 10 – Zalosna vrba
Mar 11 - Mar 20 - Limun
Mar 21 - Hrast
Mar 22 - Mar 31 - Lesnik
Apr 01 - Apr 10 - Musmula
Apr 11 - Apr 20 - Javor
Apr 21 - Apr 30 - Orah
May 01 - May 14 - Topola
May 15 - May 24 - Kesten
May 25 - Jun 03 - Jasen
Jun 04 - Jun 13 - Zbun
Jun 14 - Jun 23 - Smokva
Jun 24 - Breza
Jun 25 - Jul 04 - Jabuka Jul 05 - Jul 14 - Jelka
Jul 15 - Jul 25 - Brest
Jul 26 - Aug 04 - Platan
Aug 05 - Aug 13 - Topola
Aug 14 - Aug 23 - Smreka
Aug 24 - Sep 02 - Bor
Sep 03 - Sep 12 – Zalosna vrba
Sep 13 - Sep 22 - Limun
Sep 23 - Maslina
Sep 24 - Oct 03 - Lesnik
Oct 04 - Oct 13 - Musmula
Oct 14 - Oct 23 - Javor
Oct 24 - Nov 11 - Orah
Nov 12 - Nov 21 - Kesten
Nov 22 - Dec 01 - Jasen
Dec 02 - Dec 11 - Zbun
Dec 12 - Dec 21 - Smokva
Dec 22 - Bukva
Dec 23 - Dec 31 - Jabuka

Jabuka (Ljubav) – obicno vitki, harizmaticni, dopadljivi i atraktivni, prijatne spoljasnosti, rado flertuju, avanturisti, culni, uvek zaljubljeni, hoce da vole i da budu voljeni, verni, nezni, veoma sirokogrudi, talenti za nauku, zive za danas, heute, bezbrizni filozofi sa snagom dobrog izlaganja.
Jasen (Ambicija) – neobicno atraktivni, raduju se zivotu, impulsivni, pozeljni, ne mare za kritiku, ambiciozni, inteligentni, talentovani, vole da se igraju sa sudbinom, mogu biti egoisti, sehr pouzdani, verni ljubavnici, ponekad im mozak vlada nad srcem, ali veze shvataju vrlo ozbiljno.
Bukva (Kreativnost) – imaju izrazeno dobar ukus, zabrinuti oko svog izgleda, materijalisti, dobro organizuju zivot i karijeru, ekonomicni, dobre vodje, ne preduzimaju nepotrebne rizike, vispreni, velicanstveni zivotni partneri, veoma vode racuna da ostanu fit (dijete, sport, itd.)
Breza (Inspiracija) – raduju se zivotu, atratktivni, elegantni, ljubazni, zadovoljni, ne vole nista sto je preterano, ne podnose vulgarnost, vole zivot u prirodi i miru, nisu preterano strastveni, prilicno uobrazeni, nedovoljno ambiciozni, umeju da naprave mirnu, zadovoljnu atmosferu.
Smreka (Sigurnost) – obicno jako lepi, umeju da se udese, vole luksuz, dobrog zdravlja, absolutno nisu stidljivi, pokazuju tendenciju da gledaju na druge sa visine, samouvereni , odlucni, nestrpljivi, vole da uticu na druge, mnogo talenata, zdravo optimisticni, cekaju pravu ljubav, sposobni da donose brze odluke.
Kesten (Iskrenost) – izrazito lepi, ne vole pritisak, pravicni, raduju se zivotu, zainteresovani, rodjeni diplomati, ali u drustvu osetljivi, cesto nesigurni u sebe, ponekad uobrazeni, osecaju se neshvacenim, vole samo jednom, imaju problema u pronalazenju partnera.
Platan (Vernost) – jaki, misicavi, odgovorni, uzimaju sve sto im zivot pruza, zadovoljni, optimisticni ,lakomi za novcem i priznanjima, mrze usamljenost, strastveni ljubavnici kojima nikada nije dosta, verni, uvredljiv, nestalni, pedantni i bezbrizni.
Brest (Plemenitnost) – prijatne figure, odeveni sa ukusom, kazu glasno sta im ne odgovara, naginju tome da ne oprastaju tudje greske, veseli, vole da vode, ali ne i da nekome pripadaju, verni i iskreni partneri, vole da donose odluke za druge, plemeniti, sirokogrudi, veliki smisao za humor, prakticni.
Smokva (Osecajnost) – veoma jaki, samovoljni, nezavisni , ne dozvoljavaju protivljenje ili svadju, vole zivot, familiju, decu i zivotinje, pravi drustveni leptirici, puni humora,vole besposlicarenje i dokolicu, talentovani za prakticno, inteligentni.
Jelka (Misterioznost) – puni ukusa, posteni, obrazovani, vole sve sto je lepo, puni osecaja, tvrdoglavi, egoisticni ali se brinu za svoje bliznje, prilicno zadovoljni, talentovani, mnogo prijatelja ali i neprijatelja, veoma pouzdani.
Lesnik (Izuzetnost) – sarmantni, skromni, puni razumevanja, znaju da ostave utisak, aktivni borci za socijanu pravdu, omiljeni, osecajni, komplikovani ljubavnici, iskreni, tolerantni partneri, poseduju pravu predstavu o pravicnosti.
Zbun (dobar ukus) – hladna lepota, brinu se o svom izgledu i kondiciji, dobar ukus, nisu egoisti, cine sebi zivot sto moguce prijatnijim, vode disciplinovan zivot, od partnera traze priznanje i prijateljstvo, sanjaju o neobicnim ljubavnicima, retko su zadovoljni svojim osecajima, ne veruju skoro nikome, uvek su nesigurni u svoje sopstvene odluke, veoma savesni.
Limun (Sumnja) – ono sto zivot donosi prihvataju sa mukom, mrze svadju, stres i posao, ne vole dosadu i udobnost, blagi su i popustljivi, zrtvuju se za prijatlje, poseduju mnogo talenta, ali nisu dovoljno ambiciozni da ih poboljsaju, stalno jadikuju i kritikuju, veoma ljubomorni ali verni.
Javor (Nezavisnost) – neobicne osobe, izrazena moc izrazavanja i originalnost, bojazljivi i rezervisani, slavoljubivi, ponosni, sigurni u sebe, zeljni uvek novih iskustva, ponekad nervozni, dobro pamcenje, lako uce, obicno imaju komplikovani ljubavni zivot, vole da uticu na druge.
Hrast (Hrabrost) – robusne prirode, jaki, nezavisni, nepopustljivi, osecajni, ne vole nikakve promene, nogama uvek na zemlji, drze se cinjenica, jednostavno ne razmisljaju vec deluju.
Masllina (Mudrost) – vole sunce, toplotu u lepa osecanja, razumni, puni razumevanja, izbegavaju agresivnost i nasilje, tolerantni, veseli, mirni, izrazen osecaj za pravdu, osetljivi, uobrazeni, nisu ljubomorni, vole da citaju, i da su u drustvu obrazovanih ljudi.
Bor (Izuzetnost) – vole prijatno drustvo, veoma izdrzljivi, znaju kako da ucine zivot prijatnim, veoma aktivni, prirodni, dobri pratioci, brzo se zaljubljuju, ali isto tako brzo gube interesovanje, brzo odustaju, mnogo menjaju dok ne nadju idealnog partnera kome veruju, pouzdani i prakticni.
Topola (Nesigurnost) – deluju veoma dekorativno, nisu dovoljno sigurni u sebe, razumni samo kada je neophodno, potrebna im je podrska i prijatno okruzenje da bi se opustili i otvorili, vrlo probirljivi, cesto sami, jako nesigurni, umetnicke prirode, dobri organizatori, naginju filozofiranju, pouzdani u svakoj situaciji, veze shvataju ozbiljno.
Musmula (Culnost) – sarmantni, veseli, daju sve od sebe a pri tome nisu egoisti, vole da budu zapazeni, vole zivot, kretanje, nemir, cak i krize, istovremeno zavisni i nezavisni, dobrog ukusa, umetnici, strastveni, naglasenih osecanja, dobri pratioci, ne predaju se.
Orah (Strast) – nezavisni, cudni i puni kontradiktornosti, cesto egoisticni, agresivni, velikodusni, obrazovani, neocekivano reaguju, spontani, neograniceno slavoljublje i ambicija, nisu fleksibilni, teski i cudni partneri, drugi ih retko vole, ali im se cesto cude, dobri stratezi, veoma ljubomorni i strastveni, ne prave nikakve kompromise.
Zalosna vrba (Melanholicnost) – divni, ali puni melanholije, atraktivni, veoma duhovni, vole sve sto je lepo i ukusno, vole da putuju, sanjari, neumorni, komplikovani, iskreni, moze da se utice na njih, ali je sa njima tesko ziveti, pozeljni, dobra intuicija, pate zbog ljubavi, ali ponekad pronadju partnera koji im daje oslonac.

16.08.2006. u 14:59 • 2 Komentara • Print • #

četvrtak, 10.08.2006.

SARAJEVO JE...

Sarajevo je...

Taksista koji me vozi sa aerodroma i na moju opasku da lisce vec opada, odgovara rijecima: "Ma ja, lubenica, uciteljica", sto sam nakon podrobne analize shvatio da predstavlja magicnu formulu koja opisuje postepeni dolazak jeseni.

Trenutak kada se, nakon sto pukne ramazanski top koji oznacava zalazak sunca, sa Jekovca vidi kako svjetla na svim minaretima Sarajeva istovremeno zaiskre.

Tandrkanje prvog jutarnjeg tramvaja koje odjekuje kroz prazne ulice grada.

Hladnoca zgrada iz austrougarskih vremena i stepenica u njima, sa rubovima izlizanim od donova koji se vec vise od stoljeca njima pentraju.

Somun (sa curokotom) iz pekare na Kovacima.

Lopte koje se valjaju u plitkim virovima Miljacke.

Ljepota sarajevskih zena, koja uvijek u sebi nosi upisanu vlastitu proslost i vlastitu buducnost, istoriju proslih i buducih mijena: u licima se mogu prepoznati kako zgoljave djevojcice, tako i zrele zene, kako i djevojculjci, tako i brizne starice.

Sfumato hladnog sarajevskog jutra, prije nego sto sunce izmili iza planina, a izmaglica puze uz padine.

Skembici kod Hadzibajrica.

Plodovi koji rastu po grmlju diljem Sarajeva, znani kao "bijele bobice".

Vitka macka, tigrasta carsijanerka, koja se valja na brdu perzijskih cilima u Morica-hanu.

Okrugla tacna koja rotira na vrhu konobarskog kaziprsta.

Miting golubova na Sebilju.

Miris sira, kajmaka, mesa i mramora u Trznici.

Zvonjava crkvenih zvona u sest ujutro.

Nacin na koji sarajevski akcenat puci usne govornika, zbog mumlavih suglasnika i progutanih samoglasnika, sto narocito lijepo izgleda kod zena sa punim usnama.

Jesenje lisce do zglobova na Vilsonovom setalistu i zvuk zrelog kestenja kad otpadne, zasrlja kroz grane a onda udari u meki tepih od lisca.

Spricer kod Ramisa.

Miris starih podruma: ugalj, prasina, kace za kupus, memla.

Svjetla koja nocu cakle u brdima oko Sarajeva, nalik na zvijezde koje, kao pahuljice, sporo padaju.

Zvuk ispuhane lopte koju djeca sutaju po prasini u parkovima Novog Sarajeva.

Sistanje kise na ulicama pod tockovima automobila.

Izrezbarene topovske cahure u Kujundziluku.

Pijukanje radiostanica u taksijima.

Reumaticne ruke penzionera na ledima dok gledaju partije saha sa dzinovskim figurama pred avetinjskom Robnom kucom.

Sladoled sa ukusom "egipatske vanilije" (sta god da je to) u slasticarni Egipat.

Zelenilo terena na Zeljinom stadionu.

Asfalt pun udubljenja, rupa, barica i ruza, nikad savrsen, uvijek satiran.

Kratki trzaj glavom u stranu koji prati odgovor: "Pa evo.", na pitanje: "Sta ima?".

Bljesak ulicnih svjetala na mirnoj, plitkoj Miljacki.

Ublazene jarke boje jesenjeg voca i povrca u sjeni strehe pijace na Markalama.

Cevapi bilo gdje u gradu.

Kiseljak koji izlapi za manje od petnaest minuta.

Tvrdoca kamena koji dotaknes kad se nagnes da popijes gutljaj vode na Gazi Husrev- begovoj cesmi.

Huk Sarajeva koji se cuje na Hridu ili Trebevicu - svi zvuci grada stopljeni u jedno.

Tisina koja prati padanje prvog snijega, kao da sve i svi zamuk nu od sjetnog uzbudenja.

Duge sjenke drveca u Velikom parku u septembarsko poslijepodne.

Kolekcija prepariranih zivotinja u Zemaljskom muzeju.

Kipovi ispred Narodne banke, vjeciti cuvari Ceke, koji drze svjetla-sljemove iznad svojih glava.

Ritam hoda penzionera na Ferhadiji koji se poklapa sa ritmom medusobnog razgovora - sintaksa koraka.

Dres dupljak sa imenom Zinedinea Zidanea na ledima musavog djecaka.

Titova slika u zlatari na Carsiji.

Gace i carape u prolazu kraj Imperijala.

Miris koji odjeca nosi na sebi nakon boravka u Sarajevu: mjesavina znoja, cigaretnog dima, cevapa, pranja u sarajevskoj vodi i susenja napolju.

Sarajevski svijet: pametni i papci, pohlepni i lijepi, umorni i mladi, mladahni i mahniti, bogati i jadni, jedri i bolesni, visoki i trosni, ljuti i lavordzije, saneri i geniji, dijaspora i jalijasi, zeljovci i pitari, djeca i odrasli, vjerni i nevjerni, mocni i pobozni - sve u svemu, skoro cetiristo hiljada gradskih atoma.

I da se ne lazemo, tu nema kraja. Sarajevo se ili voli ili ne voli.

10.08.2006. u 15:51 • 1 Komentara • Print • #

subota, 24.06.2006.

Kako znas da si Bosanac

- Tvoja familija ima rucni mlin za kahfu
- Skidas cipele kad ulazis u kucu, a svako od familije ima svoje papuce
(plus koje vise za goste)
- Komsije ti svaki dan na kahfu nepozvani dodju
- Stari ti nosi pidzamu na cize
- Dan ti pocinje sa fildzanom kahve i cigarom
- Imas 17 suglasnika u 2 samoglasnika u prezimenu
- Tvoja mama ili nana ne mogu shvatiti cinjenicu da nisi gladan, jer onda
misle da si bolestan
- Imas "Pitu" za veceru najmanje cetri dana hefticno
- Imas "Sarmu" za rucak najmanje tri dana
- Kad napunis 5 godina, stari te vec salje po "Drinu" i "Sarajevsko"
- Ne pricas sa rodjakom koji navija za "Sarajevo"
- Nana insistira da pojedes nesto na kasiku bar jednom sedmicno
- Stara ti ponavlja da ce te ubiti promaha
- Stara ti kaze da ne sjedis na betonu, otice ti jajnici
- Stara ce ti reci da nosis potkusulju svejedno kolika je temperatura vani
- Stara ce ti reci da ne sjedis blizu TV-a, i da nekoristis mobitel jer ces
fasovat tumor na mozgu
- Stara ce ti reci da ces se razboliti pijuci hladnu vodu
- Trpas potkususlju u gace (hahahha)
- Roditelji ti se "ibrete" sto se kupas svaki dan
- Roditelji ti govore da su tebe i tvoju sestru imali vec imali u tvojim
godinama
- Nekoliko dana za tebe je ustvari sedmica ili vise
- Na zidovima su ti gobleni, a na svakom dijelu namjestaja imas po komad
"heklanog" ukljucujuci i TV
- Roditelji ti spremaju zimnicu svakog Septembra
- Znas procijenit koje je pravo suho meso
- Majka ti prijeti: "samo cekaj dok ti se babo vrati kuci"
- Vozas Golfa

- Treb"o si igrat u Zelji ili Sarajevu, al" te zajeb"o babin sin
- Za kog ti stari navija i ti navijas
- Uzimas taksi bilo gdje da krenes
- Vecinu recenica pocinjes sa "jebi ga", "svega mi", "Nisam ja"
- Tvoj mladji rodjak ne zna sta znaci "Tita mi"
- Veze nemas sta znaci rijec "ba" ali je stalno izgovaras
- Ti si jedini koji shvaca viceve o Sulji i Muji
- Znas cijeli scenario filma "Valter brani Sarajevo" napamet
- Znas napamet pjesmu "Zenica blues" i "Nedelja kad je otis"o Hase"
- Mrzis svog rodjaka koji je pobjegao "vani" sa unproforom.
- Majka ti pravi kolac od secera, ulja, jaja i brasna i zove ga "ratni
kolac"
- Baklavu jedes dva puta godisnje
- Cevapi ti preko glave
- Vrijeme je podijeljeno na "prije" i "poslije rata"
- Tvoj otac uporno tvrdi kako su svi politicari lopovi i kriminalci
- Imas najmanje jednog najboljeg prijatelja koji je otis"o na "njihovu"
stranu
i nemozes nikako da vjerujes da je to tako
- Tvoji stari prijatelji iz srednje skole zive u Norveskoj, Australiji,
Juznoj Africi i Maleziji
- Ne zelis da pricas o ratu nikome, ali to je jedina prica koju pricas sa
svojim zemljacima


hehehe ne prica s rodjakom zato sto navija za SA


Kako odrediti sklonosti pri zapošljavanju?

Stavi oko 100 cigli u zatvorenu sobu s prozorom.
U sobu pošalji 2 do 3 kandidata i zatvori vrata. Vrati se nakon 6 sati i analiziraj situaciju.


Mogućnosti:
Ako broje cigle - računovođe
Ako stalno broje cigle - revizori
Ako su pomiješali cigle i ostavili ih u neredu - inžinjeri.
Ako slažu cigle u nekom drugom redu - planeri.
Ako se gađaju ciglama - izvođači
Ako spavaju - odnosi s kupcima
Ako razbijaju cigle u sitne komadiće - informatičari
Ako mirno sjede - ljudski resursi
Ako kažu da su sve probali, ali niti jednu ciglu nisu pomakli - prodaja
Ako odlažu sve za sutra - marketing
Ako bulje kroz prozor - strateški planeri
Ako međusobno pričaju, a niti jednu ciglu nisu pomakli - menadžeri.

24.06.2006. u 10:59 • 4 Komentara • Print • #

subota, 17.06.2006.

ZAR SAM TO JA

Lezeci u krevetu, zijevajuci i vrteci se s jedne na drugu stranu, neznajuci sta cu od sebe i dosade, jednim okom hvatajuci rijetke interesantne detalje utakmice Portugal : Iran, ugledao sam pored kreveta providnu torbicu koju sam dobio na nekom davnom seminarskom putovanju na Malti iz 2000. godine. Nakoso sljepljenju za stranicu te torbe sam vidio neki papiric ispisan crnom hemijskom. Bezrazlozno probudjene paznje sam se protegao i privukao sebi tasnu. Izvadio sam papiric i vidio da se radi o nekoj pjesmi…na moje iznenadjenje, mojom rukom pisanom. Iskreno nikad nisam bio neki ljubitelj poezije i interpretacije pjesama, sta je pjesnik htio da kaze skrabajuci u nekim stihovima petercima, sestercima ili desetercima.

Priblizivsi taj cudni papiric procitah sljedece:

Njoj

Kako da ti kazem
da te zelim
Kako da primjetis
Govor mog tijela, duse i srca
Kako dokazati
da sam onaj pravi.

Osjecam nekada da te gubim
ponekad se pitam
da li su to pravi osjecaji
Ali opet naposljetku
shvatim da je to strah
kakav osjecam samo sada
Strah koji me muci
al i lijeci, jer dok je
njega znacu da si samo moja
moja, zauvijek moja

Nakon prvog citanja, okrenem list i vidim s druge strage strane ispisana neka imena sa nekog sastanka datiranog 8. februara 2001. godine. Boja hemijske olovke je ista, rukopis isti. Na trenutak, nisam mogao da napravim tu bitnu vezu izmedju mene kao licnosti i pisanja pjesme. Ja, koji sam se zgrazavao poezije uopsteno, sam ispisao neke stihove. Nebitan je uopste ovdje stil pisanja, gramatika, pravopis i nebitno je ovdje da li ta pjesma ima ikakvu umjetnicku vrijednost. Ono sto je vjerovatno sigurno je da je inspirisana bila momentom i iskrenoscu. Odjednom se nadjoh pred ogledalom moje vlastite proslosti, ne tako davne..ali opet totalno meni strane i zaboravljene. Shvatih citajuci iznova jos par puta da te rijeci ispisane davne 2001. godine vise ne dopiru do mene….zar je moguce da ne samo da ne znam milje pisanja tih rijeci, vec i da apsolutno ne mogu da razumijem znacenje tih ispisanih slova. Jedino u sta sam siguran je da sam to ja pisao.

Kada budete sigurni jedino da ste vi nesto napisali, a ne znajuci ni kada ni kako, a jos manje razmijevajuci svoja vlastita slova, znajte da se u vama se desila velika promjena, i to ne ona namjerna, smisljena i svjesna….vec upravo ona suprotna….spontana, nesvjesna i istinska.

17.06.2006. u 16:45 • 3 Komentara • Print • #

nedjelja, 19.03.2006.

tek tako da znate da sam tu:)

Jedan profesor je drzao predavanje svojim studentima. Donio je teglu za dzem i napunio je lopticama za golf do vrha. Kada je pitao svoje studente da li je tegla puna, odgovorili su da jeste. Onda je sipao sitne kamencice, koji su usli u prazan prostor oko loptica za golf. Ponovo je postavio pitanje da li je tegla puna i studenti su odgovorili da jeste. Kada je sipao saku pijeska preko svega toga, pijesak je popunio sitne praznine, a studenti su ponovo odgovorili da je tegla puna. Onda je profesor sipao kafu, koja je sve to natopila. Definitvno, tegla je sada bila puna. Onda je profesor rekao:
Ova tegla je vas zivot. Loptice za golf su sve najvaznije stvari u vasem zivotu, kao sto su porodica, ljubav, prijatelji. Mali kamencici su posao, auto, kuca, a pijesak je sve ostalo, kao sto je ciscenje kuce, popravka ves masine, popravka auta… Ako prvo stavite pijesak ili kamencice, nece biti mjesta za loptice za golf. Onda nikada necete imati mjesta u svom zivotu za one stvari koje su vam najvaznije. Ako se velike i vazne stvari uklone iz vaseg zivota, onda vam ostaju one male, ali ne sustinski vazne.
Zato, budite veoma kriticni u svom zivotu. Kucu uvijek mozete pocistiti.
Vodite racuna o prioritetima, jer sve ostalo je kao pijesak.
A onda je jedan student zapitao sta je sa kafom. Profesor je odgovorio:
Ti si veoma pametan momak i poenta mog predavanja je upravo u kafi. Bez obzira koliko ti se zivot cinio prepun od svega onoga sto ga cini, uvijek postoji jos malo prostora da…

19.03.2006. u 21:56 • 14 Komentara • Print • #

nedjelja, 29.01.2006.

3:05 pm

eto sutra 30. januara 19.. u 3:05 popodne sam prvi put u zivotu zaplakao:)

eto to sam ja nekad davno na slici:)

29.01.2006. u 22:48 • 10 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>